Sreća u beskraju ... 🙂 🙂
(Norveška 2017.)
Da, da... malo za sreću treba. Dovoljno je zaustaviti se na mjestu sa kojeg se pruža pogled u beskraj. Dovoljno je zaustaviti se tamo gdje nikoga nema dokle god ti pogled seže. Dovoljno je zaustaviti se i uživati u uživanju... A Kraljica je uživala... Raskrilila je ruke kao da želi poletjeti, kao da želi dohvatiti beskraj koji nas okružuje... kao da želi čuti tišinu koja je toliko glasna da te od nje zaboli glava.
Jedina stvar koju treba učiniti da bi doživjeli ovu nirvanu jest voziti se danima prema sjeveru... voziti i voziti... a mi smo vozili. Devet dana... iz dana u dan... sve dok se Njene ruke nisu raširile dovoljno da poleti. Tih četiri tisuće kilometara daleko od kuće činilo se tako nestvarno.
Prvi puta dotaknuli smo granicu od koje se dalje ne može - sjevernu granicu europskog kontinenta.
Zadnja je to stanica na kojoj morate promijeniti prijevozno sredstvo ako želite nastaviti putovanje. Brod ili avion su vam jedine opcije... Kada dotaknete Nordkapp i stanete na liticu osjećate se zaista posebno. No, i tu najsjeverniju kopnenu točku spominjem u nadi da neću zasjeniti ono što je tema ove piskarije, a to je - sreća.
Malo nam, dakle, za sreću treba. Raširene ruke u pokušaju dohvaćanja beskraja. I to je sve...
Jedina caka stoji u tome što je put do raširenih ruku dugačak. No, što je to u usporedbi sa beskrajem? 🙂 🙂
Okrećemo leđa sjeveru... često se zaustavljamo i nailazimo na nešto što niti danas, dvije godine nakon prvog putovanja na sjever, nismo odgonetnuli. Hrpice plosnatog kamenja svuda oko nas. Ima ih zaista puno. Pojma nemam što simboliziraju...
Neki dan sam pročitao da su u nekim kulturama postojale (i još uvijek postoje) građevine u obliku antena kojima se čovjek pokušava povezati sa svemirom. Tko zna... možda se i ovdje radi o nečemu sličnom.
Bilo kako bilo, Kraljica je "sagradila" svoju antenu. Veza i povezanost sa svemirom, ako se uopće o tome radi, ne može biti od štete. 🙂
I ponovo beskraj... vozilo u daljini ispred nas govori nam da u beskraju ipak nismo sami. Dijelimo ga sa drugima i to je dobro. Dobro je sve dok neko ne poželi beskraj, kojega ima dovoljno i previše za sve nas, imati samo za sebe. Nadajmo se da se to nikada neće dogoditi.
Grubost prirode koja nas je okruživala sve dane putovanja, jako je utjecala na odluku da se isto ponovi. I ponovilo se već slijedeće godine, a ponoviti će se i ove ako sve bude onako kako sam zamislio. Jer Norveška je zemlja koja fascinira svojim različitostima. Grub i nemilosrdan sjever, predivni Lofoteni u središnjem dijelu zemlje, te vrlo pristupačan jug razlozi su zbog kojih ću tamo ponovo. 🙂
Težak norveški jezik... ne razumijem niti riječi. 🙂 Imena gradova također su neobična i nama teško čitljiva.
Uza sav trud, nisam uspio pročitati ime grada na ovom putokazu. Pokušajte... 🙂
I da vas ne davim previše... spomenuti ću samo jedan detalj kako bih se malo odmaknuo od teme beskraja.
Često nailazimo na suvenirnice u kojima ima pregršt zanimljivih stvari. Mi bajkeri nismo dobri kupci iz praktičnih razloga. Nemamo dovoljno mjesta na svojim motociklima. Na putovanjima koja traju više tjedana, suveniri vrlo brzo postanu velika napast. Ne bi vjerovali koliko mjesta zauzimaju u ionako skromnim torbama i koferima kojima raspolažemo. Često sam dolazio u iskušenje da izbacim neku manje važnu stvar kako bih imao mjesta za još jedan magnetić-suvenir koji će mi se šepuriti na vratima frižidera nakon povratka sa putovanja.
Na kraju ovog literarnog uratka ipak ću još jednom spomenuti temu koju sam za danas odabrao.
Sreća u beskraju...
Putujte i stvarajte svoje uspomene. Živite svoju sreću u beskraju sami ili ju živite sa nama koji ju stvaramo i živimo za sve nas.
Veselite se i radujte tome što imate mogućnost doživjeti ju bar na ovaj način. Cijenite trud koji ulažem da vam to omogućim jer i sam sam čitajući tuđe beskraje uživao sve dok ih nisam počeo stvarati.
Bez brige, svjestan sam da će ponovo doći vrijeme kada ću se vratiti čitanju. Sve ima svoj vijek trajanja. Nadam se samo da će moji prsti još dugo udarati po tipkovnici i maltretirati vas.
Voli vas Brmbi 🙂 🙂
