04.01.2019.
Prebirem po škrinji sa uspomenama i ne moram duboko kopati da naiđem na nešto zanimljivo.
Meni, kao akteru priče, neobično je i teško povjerovati da smo još prije nekoliko dana glumili frajere na Malti. Pa to je skoro dvije tisuće kilometara daleko, a dvojca bedaka na motorima skoknuli okititi bor i dočekati Božić na taj otok smješten duboko u Sredozemnom moru.
Tek par dana nakon povratka postajemo svjesni koliko se dobrih stvari moralo poklopiti da bi cijelo putovanje prošlo bez problema. I poklopilo se... Vrijeme nas je poslužilo odlično za ovo doba godine i mjesta za ljutnju, zbog jedne lagane kišice i malo hladnoće pri povratku, jednostavno nema i ne smije biti.
Hodam jutros po zaleđenom nogostupu (da, da... hodam...) i razmišljam o svemu... pa fakat smo imali sreće. Potkraj prosinca motorima krenuti na relativno dalek put i pogoditi vrijeme bez snijega... to fakat možemo nazvati srećom.
Šećer na kraju, uz topao doček ekipe dragih ljudi koji su se pobrinuli da ne fali ića i pića, dogodio se na ulasku u Hrvatsku. Bajker staroga kova, veliki ljubitelj motocikala iz onih davnijih vremena i njihov restaurator, vlasnik firme zanimljivog imena "Daj mi pet", čovjek koji prati i podržava moja putovanja, dočekao nas je na granici. Dočekao nas je ali ne bilo kako... Do graničnog prijelaza Bregana dovezao se na svojoj Harley makini iz pedeset i neke i sa nama momački odvozio nekoliko desetaka kilometara do cilja.
Dame i gospodo gospodin se zove Davor Bojkic Bole!!!
Hvala ti Bole! ?
